Zračni promet konstantno bilježi porast u broju operacija, odnosno broju prevezenih putnika i količini tereta. Razlog tome leži u činjenici da se vrijeme trajanja putovanja zrakoplovom značajno smanjuje u odnosu na druge vrste prijevoza i što je, statistički gledano, zračni promet najsigurniji u odnosu na ostale grane prometa. Jedan od čimbenika sigurnosti zračnog prometa su svakako propisi, zahtjevi i procedure koje se provode u svrhu sigurnosti. Ovaj završni rad prikazuje dio zahtjeva koje moraju ispuniti operatori aerodroma u pogledu organizacije spasilačko – vatrogasne zaštite na aerodromu. Spasilačko – vatrogasna zaštita regulirana je osim nacionalnim propisima i preporukama Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (International Civil Aviation Organization – ICAO). Organizacija spasilačko – vatrogasne službe sa stanovišta propisa i zahtjeva koje mora zadovoljiti nije nimalo laka i jednostavna. Nadalje, obrađeni su europski i nacionalni standardi koji se odnose na aerodromska vatrogasna vozila. Vozila za gašenje i spašavanje regulirana su normom HRN EN 1846 uz koju postoje još smjernice i preporuke Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (International Civil Aviation Organization – ICAO), kao i nacionalni propisi doneseni na temelju istih, a odnose se na zahtjeve kojima moraju udovoljiti aerodromska vatrogasna vozila.