Mjere sigurnosti dječjih i rekreativnih igralištima u Hrvatskoj su potpuno uređene normama Europske Unije. Nije teško uočiti da su u sastavljanju normi sudjelovali stručnjaci iz ovog pomalo specifičnog dijela sigurnosti. To se primjećuje na nekih zahtjevima, očito je da je dio zahtjeva temeljen na iskustvu, a ne samo na rezultatima testiranja u laboratoriju. Norme su opsežne i vrlo detaljne. Sigurnosni zahtjevi za opremu opisani su do najsitnijih detalja. Opisani su mjere sigurnosti za najčešće tipove rekreativnih igrališta: igrališta za rukomet/mali nogomet i igrališta za košarku, te dječjih igrališta. Opisano je kako oprema treba biti dizajnirana kako bi se smanjio rizik od ozljeda, do kakvih ozljeda dolazi i uslijed kojih radnji. Primjenom navedenih zahtjeva prilikom dizajniranja igrališta ili sprava rizik od ozljeda sveo bi se na minimum. Norme nisu prevedene na hrvatski jezik, što je jedna od rijetkih zamjerki. Do donošenja zakona kojim bi se regulirali dodatni aspekti sigurnosti na prostorima za igru, kao odgovornost za nastale ozljede ili visine kazni za neodržavanje igrališta ili neprovođenje sigurnosnih kontrola, praktično bi bilo imati zakonski akt na hrvatskom jeziku. Zahtjevi su detaljni, ali trebalo bi ih ažurirati. Razvojem tehnologije neprestano upoznajemo nove materijale ili nova svojstva starih materijala. Na primjer, popis predloženih materijala za ublažavanje udara je zastario. Skoro svi materijali s popisa su gotovo potpuno izbačeni iz uporabe i u praksi zamijenjeni novim, sigurnijih. Ažuriranjem dijela podataka i prijevodom na hrvatski jezik uvelike bi se smanjio i rizik od ozljeda i sam broj ozljeda.