Glavni cilj ovog rada je saznati u kolikoj mjeri se u poslovnom i privatnom okruženju može dobiti, odnosno izgubiti ispravnim odabirom zaporke. Prikazati na primjerima kako izgleda proces dobivanja korisničkog imena i zaporke, te kako se njima može upravljati. Upravljanje korisničkim imenima i zaporkama ukazuje na koji se način ispravno mogu zaštiti podaci kojima korisnik raspolaže. Upravljanje kao proces započinje kontrolom pristupa koji ima zadaću odrediti na koji način je korisniku dozvoljen ulazak u sustav, te koja prava na sustavu ima, odnosno spriječiti neovlašteni pristup informacijskim sustavima. Kroz kontrolu pristupa saznaje se početak i kraj korisničkog vijeka. Od početnog registriranja u sustav, sve do zadnjeg odjavljivanja korisnika iz nekog sustava. Način na koji se korisničko ime i zaporka čuvaju, odabir jedinstvenog identiteta te vrijeme aktivnosti korisnika, kao i privilegije koje korisnik posjeduje sastavni su dio kontrole pristupa. Zbog veće sigurnosti i zaštite podataka važno je kreirati snažnu zaporku. Snažne zaporke smatraju se zaporke koje nije jednostavno otkriti, koje su tajne i privatne. Metode za kreiranje zaporki prikazuju na koji način korisnik može kreirati zaporku prema vlastitom interesu. Ukoliko je zaporka slabija veća je vjerojatnost da se ta zaporka probije i ugrozi sigurnost podataka. Zaporke su potencijalno ugrožene od strane osoba koje žele otkriti podatke kojima korisnik raspolaže. Probijanje zaporki može se i koristit za provjeru njihove sigurnosti, kao i za provjeru važećeg korisničkog imena. Kako bi učinili sustav sigurnijim, te ga zaštitili ga od neovlaštenog ulaska osobama koje nemaju prava, potrebno ga je šifrirati. Kriptiranje na dobar način pokazuje kako izbjeći otkrivanje povjerljivih informacija u slučaju gubitka računala. Proces provjere identiteta osobe smatra se posljednjom preprekom između korisnika i računala. Postoje razne metode autentikacije koje služe korisniku za identifikaciju na nekom sustavu. Da bi sve to zajedno funkcioniralo potrebno je odrediti prava, postupke i smjernice koji definiraju na koji način sustav učiniti sigurnim i kako zaštititi njegove vrijednosti. To nam omogućuje sigurnosna politika. Korisnik je dužan pridržavati se propisanih pravila i mora ih provoditi. Sigurnosna politika štiti vrijednosti informacijskog sustava, programsku podršku i opremu, te korisničke podatke. Ispravnim odabirom korisničkog imena i zaporke daje se na važnosti podaci koji se štite, organizacija te na kraju i sam korisnik.