Zračni promet je prometna grana koja se naglo razvila u dvadesetom stoljeću. Zbog specifičnosti ove prometne grane velika se pozornost posvećivala sigurnosti. Zbog uloge zrakoplovstva u međunarodnom prometu rano se počela razvijati regulativa koja se prvenstveno zasnivala na sigurnosti. Također, od samog početka javnost je s posebnom pozornošću pratila sigurnost u zračnom prometu. Regulativa se razvijala zajedno s tehničkim razvojem zrakoplovstva. Nastojalo se utjecati na kvalitetu prijevoza na način da su se donosila pravila na temelju analiziranih nesreća. Na tim se principima temeljila i regulativa za letačko osoblje. Održavanje zrakoplova je neophodno za sigurnost u zrakoplovstvu. Isto tako nepravilno održavanje pridonosi znatnom broju zrakoplovnih nezgoda i nesreća. To je zato što mali postotak zadataka u održavanju nije ispravno obavljen ili zaboravljen zbog ljudske greške. Precizne statistike su nedostupne, ali vrlo je vjerojatno da većina grešaka u održavanju nisu dosljedne, međutim, i mala količina predstavlja veliku prijetnju sigurnosti. U usporedbi s sa drugim prijetnjama sigurnosti u zrakoplovstvu, greške osoblja održavanja je teže uočiti, te imaju potencijal da ostanu latentne, te utječu na sigurnost zrakoplova duži vremenski period. Održavanje je jedan od najvećih troškova zrakoplovnih kompanija. Procijenjeno je da za svaki sat leta zrakoplova je potrebno 12 sati održavanja. Greške u održavanju ne predstavljaju samo veliku prijetnju sigurnosti leta zrakoplova. One stvaraju velike financijske troškove kroz kašnjenja, otkazane letove i druge poremećaje u redu letenja. Na primjer, otkazivanje leta Boeinga 747-400 može koštati zrakoplovnu tvrtku oko 140,000$, dok kašnjenje na aviomostu u prosijeku 17,000$ po satu kašnjenja. Čak i najmanje smanjenje broja kašnjenja uzrokovanih održavanjem, uzrokuje velike uštede. Da bi cijeli sustav funkcionirao mjere zaštite na radu aviomehaničara pri održavanju zrakoplova moraju se poštovati i dovesti do savršenstva!