Nacionalna politika zaštite zdravlja i sigurnosti na radu bi trebala omogučiti da se pravo na sigurno i zdravo radno mjesto poštuje na svim razinama, gdje nadležna državna tijela, poslodavci i radnici aktivno sudjeluju u stvaranju sigurnog i zdravog radnog okruženja kroz sustav definiranih pravila, odgovornosti i obaveza, a gdje se najveći prioritet daje načelu prevencije. Sigurnost i zaštita zdravlja na radu u državama se uređuje zakonima, kolektivnim ugovorom i podzakonskim aktima. Osim toga, to područje uređeno je konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO). Dobar sustav sigurnosti i zaštite zdravlja na radu važan je, ne samo radi ljudskog faktora, već je i način na koji poduzeća postaju uspješnija i održivija, dok gospodarstva rastu. Ogromni troškovi koji se vezuju za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu prepreka su gospodarskom rastu te utječu na konkurentnost poduzeća. Značajan dio tih troškova prevaljuje se na sustave socijalnog osiguranja te javne financije. Pokazatelji zdravlja u Hrvatskoj ispod su europskog prosjeka, a jedan od razloga za to je i niska razina svijesti o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu. Sigurnost je sastavni dio procesa upravljanja. Njome bi trebalo upravljati na isti način kao i produktivnošću proizvodnje.