Odgovor na krizu ozbiljan je izazov. Kriza zahtijeva kritičke odluke koje moraju biti donesene u nezgodnim situacijama. Istodobno, kriza generira prepreke procesu kvalitetnog donošenja odluka. Uobičajeni problemi tokom krize eksponencijalno se umnožavaju. Krizni menadžeri moraju rješavati složene probleme bez informacija koje su ima neophodne u nestabilnom organizacijskom okruženju i u uvjetima visoke razine stresa. Ako se razmotre nedoumice koje nastaju tijekom krizne, krizni menadžment može se označiti kao nemoguć posao. Specifičnost kriznog menadžmenta jest što problem (krizna situacija) nastaje neočekivano, odnosno naglo. Pojavljajući se, on sustavu rukovođenja postavlja zadatke koje ne odgovaraju standardnom režimu rada organizacije i njezinom ranijem iskustvu. Protumjere moraju biti hitno donesene, ali uobičajeni način onemogućava takvo djelovanje zbog brojnih razloga. Postojeći planovi rada ne odgovaraju novoj situaciji, pojavljuju se novi zadaci, a istodobno stižu velike količine informacija koje treba obraditi i analizirati. Ako hoćemo nešto naučiti, a to bismo morali, i neku kriznu situaciju dočekati posve pripremljeni, u pravilu treba poduzeti sveobuhvatne organizacijske mjere. Pritom su važna ne samo ulaganja i razina tehničke opremljenosti društva, nego i spremnost ljudi na izvanredne situacije. Ako su ljudi kvalitetno pripremljeni na izvanredne situacije, ako su realizirane sve unaprijed pripremljene protumjere, pokrenute snage, sredstva i sustavi za brze reakcije, uključivši informiranje, nepoželjne posljedice izvanrednih situacija može se svesti na minimum. Treba imati u vidu kako su sve aktivnosti otklanjanja posljedica izvanrednih situacija osobita djelatnost u kojoj nikako ne mogu sudjelovati svi. Kompetentnost, stručnost, odgovornost i požrtvovnost osobine su temeljem kakvih se odabire ljude koji će obavljati poslove kriznog upravljanja.