Kako vidimo, u našem okruženju prilike na tržištu rada su izrazito teške ali i u takovim teškim trenucima tvrtke štede na svim stavkama ali ponajviše na sigurnosti, odnosno zaštiti na radu, iako nisu svjesni svoje zablude. Samom ozljedom nastaju nemjerljivi troškovi kako za tvrtku tako i za društvenu zajednicu i to se očituje u pružanju prve pomoći, troškovima medicinske (hitne) pomoći, troškovima liječenja u bolnici, naknade ozlijeđenom radniku na bolovanju, izgubljeno radno vrijeme ozlijeđenog radnika, izgubljeno radno vrijeme drugih (kolega) radnika, izgubljeno radno vrijeme voditelja, gubici u djelatnosti, troškovi zapošljavanja novog radnika u koje spada i obuka za rad, troškovi sudskih postupaka, te troškovi inspekcijskog nadzora i kazne za neadekvatnu provedbu zahtjeva iz propisa. Osoba koja se brine o zaštiti na radu je tu isključivo kako bi se ispoštivali pravni normativni akti, iako se najveći broj ozljeda na radu događa uglavnom u građevinarstvu. Zaštita na radu određuje se i kao sustav tehničkih znanosti, pedagoških i pravnih te drugih aktivnosti, uz pomoć kojih se mogu otkriti ili otkloniti možebitne opasnosti i štetnosti koje mogu ugroziti zdravlje i život osoba koje vrše rad. Možemo reći da je nezgoda neželjeni događaj koji proizlazi iz opasnih postupaka, te se može i ne mora ostvariti. Svaka ozljeda koja nastane trebala bi se dobro analizirati i proučiti, odnosno shvatiti zbog čega je do iste došlo te primijeniti naučeno i poduzeti sve potrebne radnje kako se ista više ne bi ponovila. No, ne smijemo zanemariti ni sudionike koji sudjeluju u krojenju politike sigurnosti, odnosno zaštite na radu, a to su: Svi poslovi imaju određene opasnosti ali i nekontrolirane ugroze koje mogu nakon određenog vremena pridonijeti ozljedama na radu. Posebice bi trebalo analizirati zasebno svako radno mjesto i uvidjeti koje možebitne opasnosti prijete tom radnom mjestu i svakako ponuditi adekvatna rješenja za sprječavanje takovih opasnosti.