Povijest zakonske regulative vezane uz prijevoz opasnih tvari seže u daleku 1788. (Velika Britanija) i 1831. godinu (Njemačka) kada su bili određeni prvi posebni uvjeti za prijevoz eksploziva brodovima. Kako su godine prolazile, pokazalo se da treba zakonski urediti i prijevoz opasnih tvari cestovnim prometom što je bio razlog pripremanja međunarodnog sporazuma nakon Drugog svjetskog rata. Cijeli niz opasnih i štetnih anorganskih i organskih tvari proizvodi se i upotrebljava na svakodnevnoj bazi u industriji i različitim djelatnostima. One se koriste za proizvodnju lijekova, zaštitnih sredstava, umjetnih gnojiva, boja, lakova, deterdženata, pogonskih i raketnih goriva, u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, medicini te brojnim drugim područjima ljudske djelatnosti. Prilikom obavljanja bilo kojeg rada u raznim tehnologijama dolazi do mogućnosti za nastanak ozljeda, privremenog ili čak i trajnog oštećenja zdravlja radnika. Nezgode i nesreće pri prijevozu opasnih tvari i prilikom rukovanja njima, ukazuju na nedovoljno ili nikakvo znanje o njihovim opasnim značajkama. Kako bi se takvi događaji spriječili, važno je upoznati i educirati radnike za rad na siguran način i upoznati ih sa mogućim posljedicama i rizcima kojima su izloženi ukoliko se ne drže propisanih mjera zaštite. Zbog svojih svojstava, sumporni dioksid u plinovitom ili tekućem stanju, može biti vrlo opasan po zdravlje čovjeka, čak i smrtonosan ukoliko se njime ne rukuje pravilno.